U deset godina Hrvatska je više nego peterostruko povećala instaliranu snagu obnovljivih izvora električne energije, ako se iz usporedbe izuzmu hidroelektrane. Unatoč tome, u listopadu 2026. uvozom je pokrila oko 21 posto potreba za strujom. Taj naizgled proturječan rezultat pokazuje da izgradnja novih sunčanih i vjetroelektrana sama po sebi nije dovoljna za energetsku neovisnost.
Podatke su 4. studenoga, na desetu obljetnicu osnivanja udruženja, objavili Obnovljivi izvori energije Hrvatske (OIEH). Upravo je 4. studenoga 2016. na snagu stupio Pariški sporazum, a hrvatski sektor obnovljivih izvora u međuvremenu je doživio snažan investicijski i tehnološki razvoj. No najveći dio rasprave danas se više ne vodi samo o tome koliko novih megavata možemo izgraditi, nego kada ta postrojenja mogu proizvoditi, kako energija stiže do potrošača i što se događa kada je proizvodnja manja od potrošnje.
Od 604 do 3.138 megavata bez hidroelektrana
Prema podacima OIEH-a, Hrvatska je 2016. raspolagala sa 604 MW instaliranih obnovljivih izvora energije bez hidroelektrana. U 2026. ta je snaga dosegnula 3.138 MW. Najviše otpada na sunčane elektrane, 1.609 MW, zatim vjetroelektrane s 1.282 MW, dok elektrane na biomasu, bioplin i geotermalnu energiju zajedno imaju 247 MW. Rast je impresivan, osobito za tržište na kojem je solarna energija prije deset godina imala daleko manju ulogu.
Ipak, instalirana snaga nije isto što i stvarna godišnja proizvodnja. Sunčana elektrana noću ne proizvodi, vjetroelektrana proizvodi ovisno o vjetru, a hidroelektrane uvelike ovise o oborinama i dotocima. Upravo zato se usporedba snage s uvozom mora čitati oprezno: povećanje megavata nužno ne znači jednakomjerno povećanje raspoložive energije u svakom satu godine.
Hrvatska i dalje ima važnu hidroenergetsku bazu od približno 2.155 MW instalirane snage. Ona može značajno pomoći sustavu, ali oslanjanje na vodu postaje sve osjetljivije tijekom sušnih i vrućih razdoblja. OIEH upozorava da su ovoga ljeta dotoci vode u hidroelektrane bili na samo 43 posto višegodišnjeg prosjeka. To pokazuje kako vremenski ekstremi mogu istodobno pogoditi proizvodnju i povećati potrebu za električnom energijom.
Ljetna potrošnja raste baš kada hidroelektrane podbacuju
Uobičajena slika da je najveća potrošnja struje rezervirana za zimu sve je manje pouzdana. Klimatizacijski sustavi, toplinski valovi i širenje elektrifikacije pomiču značajan dio opterećenja prema ljetnim mjesecima. Prema podacima OIEH-a, tijekom proteklog ljeta potrošnja električne energije porasla je 6,4 posto u odnosu na lani. U isto vrijeme smanjeni dotoci ograničili su doprinos hidroelektrana, pa Hrvatska nije mogla sve potrebe zadovoljiti domaćom proizvodnjom.
Od lipnja do rujna uvozom je pokriveno više od četvrtine potreba za električnom energijom, a OIEH vrijednost tog uvoza procjenjuje na gotovo 250 milijuna eura. Riječ je o ljetnom razdoblju, a ne godišnjem udjelu uvoza. U listopadu je uvoz obuhvatio oko 21 posto potrebne energije. Hidroelektrane su pritom proizvele približno devet posto, otprilike koliko i sunčane elektrane, dok su vjetroelektrane osigurale više od petine potreba.
U posljednjih deset godina samo je 2023. završila tako da je Hrvatska na godišnjoj razini bila neto izvoznik električne energije. To ne znači da sve druge godine domaće elektrane nisu bile dovoljne ni u jednom trenutku. Na tržištu se struja istodobno uvozi i izvozi ovisno o cijeni, satima proizvodnje i raspoloživim interkonekcijama. Neto godišnja bilanca ipak pokazuje koliko smo još izloženi uvjetima u regiji.
Bez jače mreže nove elektrane ne rješavaju cijeli problem
Veliki izazov je mogućnost priključenja novih izvora i prijenosa energije od mjesta proizvodnje do mjesta potrošnje. Najsunčaniji dijelovi zemlje nisu nužno i područja najveće industrijske potrošnje, dok rast distribuiranih krovnih elektrana traži prilagodbu distribucijske mreže. Ako mrežni kapacitet ne prati izgradnju novih elektrana, dio raspoloživog energetskog potencijala ostaje neiskorišten ili projektima rastu troškovi priključka i razvoja.
Drugi važan dio odgovora su baterijski spremnici. Prema pregledu OIEH-a, njihovih 66 MW u hrvatskom sustavu u trenutku sastavljanja analize tek je početak razvoja. Ta se brojka odnosi na stanje navedeno u OIEH-ovu pregledu, pa je treba čitati u kontekstu istodobnog puštanja u rad novih projekata, poput velikog šibenskog baterijskog sustava. Baterije mogu premještati dio proizvedene energije u sate kada je potražnja veća i pružati mreži brz odgovor na odstupanja proizvodnje i potrošnje.
OIEH navodi i da Hrvatska ima oko 400 vata instalirane sunčane snage po stanovniku, nasuprot europskom prosjeku od približno 900 vata. U toj se razlici vidi potencijal za dodatna ulaganja, ali i važnost da se uz nove elektrane istodobno grade mreža i fleksibilnost. Udruženje podsjeća na svoju studiju prema kojoj bi razvoj planiranih obnovljivih projekata, uz potreban baterijski kapacitet, mogao smanjiti prosječnu tržišnu cijenu struje za 28 posto. Riječ je o modeliranoj procjeni, a ne zajamčenom ishodu.
Mjerilo uspjeha trebaju postati uvoz i cijena, a ne samo megavati
Za hrvatsko gospodarstvo pitanje nije samo koliko ćemo zelenih elektrana imati na karti, nego koliko će domaća proizvodnja pridonijeti sigurnosti opskrbe i stabilnijim troškovima energije. Snažnije interkonekcije također ostaju važan dio rješenja jer omogućuju regionalno uravnoteženje i pristup povoljnijoj energiji. Potpuna samodostatnost u svakom satu ne mora biti najjeftiniji cilj; razumna ambicija je smanjiti ranjivost sustava i omogućiti da obnovljivi izvori imaju veću vrijednost za potrošače.
Desetogodišnja bilanca stoga nije argument protiv obnovljivih izvora. Naprotiv, pokazuje da je prvi investicijski val uspio, ali da sljedeći korak mora uključiti koordinirani razvoj proizvodnje, mreže, skladištenja i potrošnje. U protivnom Hrvatska može nastaviti graditi elektrane i istodobno ovisiti o uvoznoj struji upravo u satima kada joj je najpotrebnija.
Izvor: OIEH – Deset godina energetske tranzicije, 4. studenoga 2026..
Naslovna fotografija: Maja Pokrovac, direktorica OIEH-a, arhivska fotografija. Foto: Domagoj Biondić / Adriadigital.