Petrokemija je nakon četveromjesečnog zastoja ponovno pokrenula dio proizvodnje, ali trenutačno radi samo KAN, dok proizvodnja uree ostaje neisplativa. Razlog je prije svega cijena prirodnog plina: europski plin prošlog je petka premašio 92 eura po MWh, dok je Petrokemija ranije kao granicu isplativosti proizvodnje komunicirala razinu oko 30 eura.
Petrokemija u Kutini. Foto: Petrokemija.
Razlika između službene informacije o ponovnom pokretanju proizvodnih aktivnosti i stvarnog opsega proizvodnje važna je za razumijevanje stanja u Kutini. Prema informacijama Poslovnog dnevnika, aktiviran je samo pogon za KAN, kalcijev amonijev nitrat, dok su ključna postrojenja povezana s proizvodnjom uree i dalje izvan punog rada.
KAN je u trenutačnim tržišnim uvjetima povoljniji jer se njegova proizvodnja temelji na preradi amonijaka i ne zahtijeva istu količinu prirodnog plina kao proizvodnja uree. Aktualna serija KAN-a namijenjena je domaćem tržištu i zasad je planirana na približno mjesec dana.
Cijena plina opet određuje industrijsku proizvodnju
Petrokemija je vrlo izravan hrvatski primjer kako veleprodajna cijena energije može odrediti radi li industrijski pogon ili ne. Proizvodnja uree izrazito je plinski intenzivna jer je prirodni plin i energent i sirovina u proizvodnji amonijaka, pa skok cijene plina vrlo brzo mijenja cijelu ekonomiku proizvoda.
Prema podacima koje prenosi Poslovni dnevnik, cijena plina na europskom tržištu u petak je prešla 92 eura po MWh. Petrokemija je ranije kao razinu pri kojoj proizvodnja postaje problematična navodila oko 30 eura po MWh. Proljetos je proizvodnja bila moguća i uz cijene oko 40 eura jer je tada istodobno rasla cijena gotovog gnojiva, pa je tržišna marža ipak postojala.
Sada je odnos nepovoljniji. Kad trošak plina raste brže od prodajne cijene gnojiva, pokretanje pogona može stvarati veći gubitak nego privremeni zastoj. Zato dio aktivnosti ostaje na uvozu gotovog gnojiva, prepakiravanju i proizvodnji onih proizvoda čija je struktura troška manje osjetljiva na plin.
Za hrvatsku energetsku politiku to je podsjetnik da rasprava o konkurentnoj cijeni energije nije apstraktna tema. Kod energetski intenzivnih industrija razlika od nekoliko desetaka eura po MWh može odlučiti o iskorištenosti kapaciteta, zaposlenosti, uvozu gotovih proizvoda i održivosti domaće proizvodnje.
Izvor: Poslovni dnevnik.