Organizacija ClientEarth podnijela je 10. studenoga Europskoj komisiji pritužbu protiv Hrvatske i Bugarske zbog pravila koja, prema njihovoj ocjeni, onemogućuju normalan razvoj zajednica obnovljive energije. Hrvatski slučaj posebno je zanimljiv jer regulatorni okvir formalno postoji, ali je broj stvarno uspostavljenih zajednica iznimno malen. HERA-in registar trenutačno navodi samo tri dozvole za organiziranje energetskih zajednica građana.
Važno je pritom biti pravno precizan: riječ je o pritužbi Europskoj komisiji, a ne o sudskoj tužbi protiv Hrvatske. Komisija sada može procijeniti postoje li povrede prava Europske unije i, ako zaključi da postoje, tražiti od Hrvatske izmjene pravila ili pokrenuti formalni postupak zbog povrede prava EU-a.
Na papiru postoje, u praksi ih je tek nekoliko
HERA-in javni registar dozvola za organiziranje energetskih zajednica građana navodi tri subjekta: Moju energetsku zajednicu MEC u Zagrebu, Energetsku zajednicu Sjevernog Jadrana u Rijeci i Dobrovoljno vatrogasno društvo Špičkovina. Upravo tu brojku u svojoj objavi navodi i ClientEarth, prenoseći ocjenu Gorana Čačića iz Zelene energetske zadruge da hrvatski okvir postoji formalno, ali još nema poslovni model koji bi zajednicama omogućio širi razvoj.
Energetske zajednice zamišljene su kao model u kojem građani, mala poduzeća, lokalne institucije i drugi sudionici mogu zajednički proizvoditi, dijeliti, skladištiti i koristiti energiju. U praktičnom primjeru to može biti solarna elektrana na školi, vatrogasnom domu, poslovnoj zgradi ili drugom prikladnom objektu, dok se proizvedena energija raspodjeljuje među članovima zajednice prema unaprijed definiranim pravilima.
ClientEarth tvrdi da je problem u izvedivosti, a ne samo u zakonu
Europska pravila od država članica traže da zajednicama obnovljive energije osiguraju razmjeran, transparentan i nediskriminirajući okvir. ClientEarth tvrdi da Hrvatska još nije stvorila uvjete u kojima bi takve zajednice mogle normalno poslovati i širiti se. Kao probleme navodi administrativnu složenost, ograničenja vezana uz dijeljenje i preuzimanje viškova energije te nedostatak financijski održivog poslovnog modela.
Dio pravila Hrvatska je posljednjih godina mijenjala. Izmjene Zakona o obnovljivim izvorima energije iz 2025. detaljnije su uredile dijeljenje električne energije i preuzimanje viškova. Za određene modele i dalje je važna granica od 500 kW ukupne priključne snage u smjeru predaje u mrežu kako bi opskrbljivač imao obvezu preuzimati višak električne energije. U listopadu 2026. dodatno je izmijenjen Zakon o tržištu električne energije i uveden širi okvir za dijeljenje energije među aktivnim kupcima.
Tri dozvole pokazuju da je put od zakona do projekta i dalje dug
Činjenica da HERA u registru ima samo tri organizatora energetskih zajednica građana ne znači da u Hrvatskoj postoje samo tri projekta zajedničke proizvodnje ili samoopskrbe. Postoje i drugi modeli, primjerice zajednička samoopskrba u višestambenim zgradama ili potrošači vlastite obnovljive energije koji djeluju zajednički. Ipak, broj licenciranih energetskih zajednica ostaje dobar pokazatelj koliko se sporo razvija model koji je u europskoj regulativi zamišljen kao važan dio decentralizirane energetike.
Administrativni zahtjevi posebno pogađaju male projekte. Velika energetska tvrtka ima pravne, financijske i tehničke timove koji mogu proći kroz složene procedure. Stanari zgrade, mala općina, poljoprivredna zadruga ili skupina lokalnih poduzetnika takve resurse uglavnom nemaju. Ako je za projekt od nekoliko desetaka ili stotina kilovata potrebna razina administracije usporediva s ozbiljnim energetskim poduzećem, ekonomska računica vrlo brzo nestaje.
Što Europska komisija može napraviti
Pritužba sama po sebi ne znači da je Hrvatska prekršila pravo EU-a. Komisija mora analizirati navode i odlučiti hoće li predmet dalje procesuirati. Ako ocijeni da nacionalna pravila ili njihova provedba nisu usklađeni s europskim direktivama, može zatražiti pojašnjenja i izmjene, a u konačnici pokrenuti postupak zbog povrede prava Europske unije.
Za Hrvatsku bi korisniji ishod od formalnog spora bio brzo uklanjanje prepreka koje se mogu riješiti nacionalnim pravilima. To uključuje jednostavnije procedure, standardizirane ugovore, jasnije modele obračuna i veći stupanj automatizacije razmjene podataka između opskrbljivača, operatora mreže i članova zajednice.
Energetske zajednice nisu zamjena za tržište, nego novi tip sudionika
Njihova svrha nije ukinuti klasične opskrbljivače ili izgraditi paralelni elektroenergetski sustav. Članovi i dalje koriste javnu mrežu i plaćaju odgovarajuće mrežne troškove. Prednost je u tome što dio energije mogu proizvesti lokalno i međusobno dijeliti, čime smanjuju količinu energije koju moraju kupovati izvana i stvaraju veći interes građana i lokalnih poduzeća za ulaganje u obnovljive izvore.
Ako Hrvatska uspije pojednostavniti pravila, model bi mogao biti posebno zanimljiv poslovnim zonama, općinama, višestambenim zgradama i lokalnim zajednicama koje imaju velike krovove ili druge površine za proizvodnju energije, ali nemaju potrošnju koncentriranu na jednom mjernom mjestu. Upravo taj potencijal zasad ostaje uglavnom neiskorišten.
Izvori: ClientEarth – pritužba protiv Hrvatske i Bugarske, 10. studenoga 2026.; HERA – registar dozvola za organiziranje energetske zajednice građana; Narodne novine – izmjene Zakona o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji; Narodne novine – izmjene Zakona o tržištu električne energije iz 2026..
Naslovna fotografija: Raysonho / Wikimedia Commons, CC0; ilustrativna fotografija krovne solarne elektrane.
