Globalna ulaganja u projekte čistog vodika premašila su 130 milijardi dolara, a industrija postupno prelazi iz faze velikih najava u fazu stvarne izgradnje. Novi Global Hydrogen Compass 2026 Hydrogen Councila evidentira 579 projekata koji su donijeli konačnu investicijsku odluku, u izgradnji su ili već rade.
Ti projekti predstavljaju oko 6,9 milijuna tona godišnjeg kapaciteta čistog vodika. Oko 90 posto njih već je u izgradnji ili operativno, što je važna promjena u sektoru koji je godinama bio obilježen velikim brojem projekata na papiru i znatno manjim brojem stvarnih investicijskih odluka.
Operativni kapacitet porastao 70 posto
Prema izvješću, operativni kapacitet čistog vodika porastao je tijekom godine za približno 70 posto i dosegnuo oko 1,7 milijuna tona godišnje. Projekti koji su već u izgradnji mogli bi tu brojku iduće godine povećati na oko 3,8 milijuna tona.
Najveći dio novog zamaha dolazi iz Kine i Europe. Kina drži više od polovice globalno potvrđenog kapaciteta obnovljivog vodika, dok je Europa druga po vrijednosti potvrđenih ulaganja i prva po broju projekata. Prema podacima Hydrogen Councila, Europa ima više od 230 projekata koji su došli do investicijske odluke ili dalje, a potvrđena ulaganja do 2030. procjenjuju se na oko 30 milijardi dolara.
Sjeverna Amerika i dalje prednjači u niskougljičnom vodiku, uglavnom zahvaljujući velikim projektima na američkoj obali Meksičkog zaljeva. To pokazuje da se globalno tržište ne razvija prema jednom tehnološkom modelu: dio regija ulaže prvenstveno u vodik proizveden obnovljivom električnom energijom, dok druge koriste prirodni plin uz hvatanje ugljikova dioksida.
Potražnja ostaje slabija karika
Unatoč rastu investicija, najveći problem sektora više nije samo proizvodnja nego sigurna potražnja. Politike koje su već stupile na snagu mogle bi do 2030. poduprijeti oko šest milijuna tona godišnje potrošnje čistog vodika. Od toga je oko 4,2 milijuna tona već pokriveno obvezujućim ugovorima o otkupu.
Još približno pet milijuna tona godišnje moglo bi se otvoriti ako države u cijelosti provedu već najavljene politike. U Europi se to posebno odnosi na provedbu ciljeva iz RED III za industriju i promet te na kombinaciju ETS-a i mehanizma CBAM.
To je važno jer su visoki troškovi i nedostatak kupaca posljednjih godina doveli do odgoda i otkazivanja niza projekata. Vodik se i dalje teško natječe s konvencionalnim gorivima u industrijama koje nemaju snažan regulatorni poticaj ili dugoročni ugovor koji opravdava višu cijenu niskougljične proizvodnje.
Od dekarbonizacije prema energetskoj sigurnosti
Promijenio se i argument kojim industrija opravdava ulaganja. Dekarbonizacija ostaje ključna, ali vodik se sve češće promatra i kao alat energetske sigurnosti, industrijske politike i smanjivanja ovisnosti o uvozu energenata i sirovina.
Za Europu je to posebno relevantno u industrijama poput rafinerija, proizvodnje amonijaka, gnojiva i čelika, gdje je izravna elektrifikacija dijela procesa tehnički ili ekonomski zahtjevna. U tim sektorima čisti vodik može zamijeniti fosilni vodik ili goriva s visokim emisijama, ali samo ako se istodobno razvijaju proizvodnja, infrastruktura i tržište kupaca.
Brojke iz Global Hydrogen Compassa zato pokazuju sektor koji više nije samo skup ambicioznih planova, ali još nije ni zrelo tržište. Više od 130 milijardi dolara potvrđenih ulaganja predstavlja ozbiljan kapitalni pomak. Sljedeći test bit će može li potražnja rasti dovoljno brzo da projekti koji sada ulaze u pogon rade s prihvatljivom iskorištenošću i cijenom.