Proširenje LNG terminala na Krku i novi plinovodni pravci prema Sloveniji i Mađarskoj jačaju položaj Hrvatske na energetskoj karti srednje i jugoistočne Europe. No status regionalnog čvorišta traži više od tranzita plina.
Hrvatska je prije nekoliko godina bila krajnje tržište na europskoj energetskoj periferiji. Danas LNG terminal na Krku, položaj na Jadranu i nove interkonekcije stvaraju mogućnost da postane važniji ulazni pravac za zemlje koje žele raznolike izvore opskrbe.
Proširenjem terminala planira se približno udvostručiti kapacitet, dok plinovodni projekti povećavaju mogućnost transporta prema Sloveniji, Mađarskoj i drugim tržištima regije. Time infrastruktura dobiva vrijednost koja nadilazi domaću potrošnju.
Od uvoznog terminala do regionalne infrastrukture
LNG terminal ima puni strateški smisao tek kada preuzeti plin može nesmetano stići do većeg broja kupaca. Zato su ulaganja u plinovodnu mrežu jednako važna kao i sam terminal. Veći prekogranični kapacitet povećava iskorištenost objekta i Hrvatskoj daje snažniju pregovaračku poziciju.
Regionalna uloga donosi i prihode od transporta, skladištenja i pratećih usluga. Oko energetskog pravca mogu se razvijati trgovanje, logistika, održavanje infrastrukture i specijalizirane poslovne usluge.
Prednost jadranskog pravca
Krk omogućuje dopremu LNG-a iz različitih dijelova svijeta. To smanjuje ovisnost regije o jednom dobavljaču ili kopnenom pravcu. Za zemlje bez izlaza na more hrvatska infrastruktura može biti važan dodatni sigurnosni oslonac.
Prednost je i postojeća povezanost s europskim energetskim sustavom. No konkurencija je snažna: LNG kapacitete razvijaju Italija, Grčka, Poljska i Njemačka, a dobavni pravci iz sjeverne Afrike, Kaspijske regije i sjeverne Europe također se šire.
Rizik zaključavanja u fosilnu infrastrukturu
Najveće strateško pitanje jest koliko dugo će Europa trebati velike količine prirodnog plina. Plin će još godinama imati ulogu u industriji, grijanju i proizvodnji električne energije, ali europski klimatski ciljevi podrazumijevaju postupno smanjenje potrošnje fosilnih goriva.
Zato nova infrastruktura mora biti financijski opravdana i prilagodljiva. Dio plinovoda u budućnosti bi se mogao koristiti za vodik ili druge niskougljične plinove, ali takva prenamjena nije automatska: zahtijeva tehničku provjeru, investicije i stvarno tržište.
Čvorište mora uključivati električnu energiju
Hrvatski energetski potencijal nije ograničen na LNG. Obala i zaleđe pogodni su za sunce i vjetar, postoje hidroenergetski kapaciteti, geotermalni izvori i iskustvo u naftno-plinskom sektoru. Jače elektroenergetske veze sa susjedima mogle bi Hrvatskoj dati važniju ulogu i u regionalnoj razmjeni električne energije.
Pravo energetsko čvorište zato bi trebalo povezivati plin, električnu energiju, skladištenje, obnovljive izvore i buduće niskougljične energente. Ako se razvoj svede samo na tranzit LNG-a, Hrvatska će imati važnu infrastrukturu, ali ne nužno i cjelovitu energetsku strategiju.
Prilika postoji, ali nije zajamčena
Geografski položaj i aktualna ulaganja daju Hrvatskoj priliku kakvu dugo nije imala. Hoće li ona postati regionalno energetsko čvorište ovisit će o dovršetku mreže, transparentnim pravilima, regionalnim ugovorima i sposobnosti da se plinska infrastruktura uklopi u širu tranziciju.
Izvori: LNG Hrvatska, Plinacro, Europska komisija i regionalni operatori energetskih sustava.