Googleov 22-godišnji ugovor o otkupu električne energije s finskim Fortumom jedan je od najjasnijih znakova koliko rast umjetne inteligencije mijenja odnos tehnološkog i energetskog sektora. Fortum je objavio da će ugovor obuhvatiti do 50 posto kapaciteta nuklearne elektrane Loviisa, dok Google istodobno planira 13 milijardi eura ulaganja u Finskoj tijekom 2027. i 2028. godine.
Za Google je logika jasna. Podatkovni centri trebaju velike količine električne energije 24 sata dnevno, a nuklearne elektrane mogu isporučivati stabilnu proizvodnju s vrlo niskim operativnim emisijama ugljika. Za Fortum dugoročni ugovor smanjuje tržišnu neizvjesnost upravo u trenutku kada kompanija planira produljenje životnog vijeka i povećanje snage elektrane Loviisa do 2050.
Veliki kupac postaje dio energetskog financiranja
Najzanimljiviji dio ovakvih ugovora nije samo cijena električne energije. Veliki i kreditno snažan kupac proizvođaču daje predvidljiv prihod na desetljeća. To može olakšati odluke o modernizaciji postojećih elektrana, produljenju njihova rada, pa u nekim slučajevima i financiranju novih kapaciteta.
To ne znači da je polovica elektrane fizički „odvojena” od ostatka finskog sustava. Ugovori o otkupu električne energije mogu imati različitu financijsku i fizičku strukturu, a električna energija i dalje teče kroz zajedničku mrežu. Ali ekonomski signal je snažan: tehnološka kompanija spremna je dugoročno vezati vlastiti rast uz određeni izvor proizvodnje.
Fortum i Google pritom nisu stali samo na postojećoj elektrani. Kompanije su potpisale i memorandum o mogućem razvoju novih nuklearnih i obnovljivih kapaciteta, rješenja fleksibilnosti i upravljanja energetskim portfeljem. Time odnos kupca i dobavljača prelazi u nešto bliže strateškom energetskom partnerstvu.
AI mijenja kriterije za lokaciju podatkovnih centara
Prije desetak godina pri odabiru lokacija za velike podatkovne centre često su dominirali dostupnost telekomunikacijske infrastrukture, cijena zemljišta, porezni uvjeti i hladnija klima. Energija je uvijek bila važna, ali današnji AI podatkovni centri podižu je na potpuno novu razinu.
Zemlje koje žele privući takva ulaganja moraju ponuditi dovoljno snage, pouzdanu mrežu i uvjerljiv put prema niskougljičnoj opskrbi. Finska u tome ima kombinaciju nuklearne energije, obnovljivih izvora, relativno hladne klime i dobro razvijenog elektroenergetskog sustava.
Za energetsko tržište otvara se i novo pitanje: hoće li sve više velikih industrijskih i tehnoloških kupaca tražiti desetljećima unaprijed ugovorenu proizvodnju? Ako se trend ubrza, razvoj novih elektrana mogao bi se sve više oslanjati na izravne ugovore s velikim potrošačima, a manje samo na očekivanja o budućim veleprodajnim cijenama.
Googleov ugovor s Fortumom zato nije tek još jedna korporativna nabava „zelene” energije. On pokazuje mogući model nove energetske ekonomije u kojoj rast AI-ja ne povećava samo potrošnju struje, nego mijenja i način na koji se elektrane financiraju, ugovaraju i planiraju.