Hrvatska ulazi u konkretniju fazu razvoja postrojenja za energetsku oporabu otpada. Na Bikarcu kod Šibenika projektira se postrojenje kapaciteta 130.000 tona godišnje, kod Osijeka se razvija Orlovnjak kapaciteta 54.000 tona, dok interes postoji i u Rijeci, Zagrebu te među privatnim investitorima.
Ilustrativna fotografija. Foto: Rose Galloway Green / Unsplash
Podaci koje je Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost predstavio na stručnom skupu pokazuju da rasprava više nije samo na razini pitanja treba li Hrvatskoj energetska oporaba. Za dva projekta već postoje konkretni kapaciteti i faze razvoja, dok se za druge lokacije tek procjenjuju mogućnosti.
Najdalje je Bikarac kod Šibenika. Planirano postrojenje trebalo bi obrađivati do 130.000 tona goriva iz otpada godišnje, a bilo bi namijenjeno četirima dalmatinskim županijama: Splitsko-dalmatinskoj, Šibensko-kninskoj, Zadarskoj i Dubrovačko-neretvanskoj. Projekt je trenutačno u fazi projektiranja, a Fond je još 2024. Šibeniku odobrio tri milijuna eura za izradu projektne i tehničke dokumentacije.
Osijek već u postupku procjene utjecaja
Drugi konkretniji projekt je kogeneracijsko postrojenje Orlovnjak u Slobodnoj zoni Osijek, planiranog kapaciteta 54.000 tona godišnje. Za njega je već održana prva sjednica stručnog povjerenstva u postupku procjene utjecaja na okoliš. Postrojenje bi koristilo gorivo iz otpada s područja Slavonije i uz energetsku oporabu proizvodilo električnu i toplinsku energiju.
Rijeka je Fondu dostavila zahtjev vezan uz mogućnost izgradnje postrojenja koje bi koristilo gorivo iz otpada i prosušeni mulj iz centara Marišćina, Kaštijun i Babina Gora. Kao potencijalna lokacija spominje se i Zagreb, ali ta dva slučaja još nisu na istoj razini pripreme kao Bikarac i Orlovnjak. Zbog toga ih nije opravdano prikazivati kao već odlučene projekte.
Prema podacima iznesenima na skupu, u Hrvatskoj godišnje nastaje između 350.000 i 500.000 tona goriva iz otpada. Maja Feketić iz FZOEU-a kao jedan od potencijalnih izvora financiranja do kraja 2030. navela je Modernizacijski fond, a nakon toga u obzir dolaze krediti, javno-privatna partnerstva i inovacijski fondovi.
Poslovni potencijal nije malen: takva postrojenja traže projektiranje, kotlovsku i turbinsku opremu, sustave pročišćavanja dimnih plinova, priključke na elektroenergetsku i toplinsku mrežu, financiranje te dugoročni pogon i održavanje. Istodobno će svaki projekt morati dokazati da ne potkopava recikliranje i da se uklapa u hijerarhiju gospodarenja otpadom, u kojoj energetska oporaba dolazi tek nakon sprječavanja nastanka, ponovne uporabe i recikliranja.
Izvori: FZOEU; FZOEU – Bikarac.