Hrvatska ubrzano povećava proizvodnju električne energije iz sunčanih elektrana, ali najnoviji podaci Državnog zavoda za statistiku pokazuju da domaća proizvodnja i dalje nije dovoljna za potrebe elektroenergetskog sustava. U lipnju 2026. ukupna neto proizvodnja električne energije iznosila je 881 GWh, dok je preko granice uvezeno 1.262 GWh, a izvezeno 547 GWh.
To znači da je Hrvatska u lipnju ostvarila neto uvoz od 715 GWh. Pritom treba naglasiti da DZS, u skladu s Eurostatovom metodologijom, u podatke o uvozu i izvozu uključuje i tranzit električne energije, pa bruto uvoz od 1.262 GWh ne predstavlja količinu koja je u cijelosti završila kod hrvatskih potrošača.
Sunce raste, vjetar podbacio
Najzanimljiviji pomak vidi se kod solarne energije. Sunčane elektrane u lipnju su proizvele 195 GWh električne energije, u usporedbi sa 176 GWh u istom mjesecu prošle godine. Riječ je o rastu od gotovo 11 posto na godišnjoj razini. Još je izraženiji rast ako se pogleda svibanj: proizvodnja solarnih elektrana u svibnju 2026. iznosila je 201 GWh, dok je godinu ranije bila 122 GWh.
S druge strane, proizvodnja vjetroelektrana snažno je pala. U lipnju 2025. vjetroelektrane su proizvele 212 GWh neto električne energije, a u lipnju ove godine 152 GWh, odnosno oko 28 posto manje.
Hidroelektrane su u lipnju 2026. dale 344 GWh neto električne energije, nešto manje od 370 GWh godinu ranije. Termoelektrane i kogeneracijska postrojenja na fosilna goriva proizvela su 119 GWh, nasuprot 74 GWh u lipnju 2025.
Domaća proizvodnja manja nego prije godinu dana
Ukupna neto proizvodnja hrvatskih elektrana u lipnju iznosila je 881 GWh, što je oko 2,7 posto manje nego u lipnju 2025., kada je proizvedeno 905 GWh. Istodobno je za tuzemnu potrošnju bilo raspoloživo 1.567 GWh električne energije, gotovo jednako kao godinu ranije.
Brojke tako pokazuju jedan od ključnih izazova hrvatske energetske tranzicije: novi obnovljivi kapaciteti rastu, osobito solarni, ali njihov rast još nije dovoljan da bi Hrvatska trajno smanjila potrebu za uvozom električne energije. Dodatni problem je velika ovisnost proizvodnje iz obnovljivih izvora o vremenskim prilikama. Slabiji vjetar ili nepovoljnija hidrologija mogu u kratkom roku značajno promijeniti domaću energetsku bilancu.
Solarni kapaciteti rastu, ali sustavu trebaju i mreža i fleksibilnost
Podaci udruženja Obnovljivi izvori energije Hrvatske također pokazuju snažan razvoj solarnog sektora. Prema njihovoj analizi, samo u prvih pet mjeseci 2026. u pogon je pušteno 218 MW novih sunčanih elektrana. OIEH je za prvo polugodište procijenio neto uvoz električne energije na 993 GWh, nakon što je Hrvatska početkom godine, zahvaljujući povoljnim hidrološkim uvjetima, privremeno bila neto izvoznik.
Daljnje smanjivanje uvozne ovisnosti zato neće ovisiti samo o izgradnji novih solarnih i vjetroelektrana. Elektroenergetskom sustavu trebaju i ulaganja u prijenosnu i distribucijsku mrežu, spremnike energije, fleksibilne izvore proizvodnje te bolje upravljanje potrošnjom. HOPS u svom desetogodišnjem planu razvoja prijenosne mreže upozorava upravo na neizvjesnost dinamike priključenja novih vjetroelektrana, sunčanih elektrana i drugih distribuiranih izvora, zbog čega razvoj mreže mora pratiti rast proizvodnih kapaciteta.
Hrvatska, dakle, proizvodi sve više električne energije iz sunca, ali lipanjski podaci potvrđuju da energetska samodostatnost ne dolazi automatski s rastom jednog izvora. Ključno će biti koliko brzo zemlja može istodobno povećavati proizvodnju, razvijati mrežu i uvoditi kapacitete koji mogu uravnotežiti sve veći udio promjenjivih obnovljivih izvora.