Njemačke kompanije ove godine planiraju prosječno 10,6 posto svojih ukupnih ulaganja usmjeriti u mjere zaštite klime unutar vlastitog poslovanja, pokazuje najnovije istraživanje instituta ifo. To je više od 9,3 posto koliko je prosječno izdvojeno u 2025., ali za 2027. tvrtke zasad planiraju gotovo isti udio, 10,5 posto.
Istraživanje je provedeno u sklopu ifo Business Surveyja u svibnju 2026. i pokazuje da klimatske investicije ostaju značajna stavka poslovnih planova, ali bez velikog ubrzanja koje bi se moglo očekivati s obzirom na njemačke i europske ciljeve smanjenja emisija.
Uslužni sektor predvodi, industrija opreznija
Razlike među sektorima su znatne. Uslužne tvrtke u 2026. planiraju u klimatske mjere usmjeriti 12,2 posto svojih investicija, građevinarstvo 10,5 posto, prerađivačka industrija 8,8 posto, a trgovina 8,5 posto.
To ne znači nužno da industrija ulaže manje u apsolutnom iznosu. Veliki proizvodni pogoni imaju znatno veće ukupne investicijske proračune, a pojedini projekti dekarbonizacije mogu zahtijevati vrlo velika jednokratna ulaganja. Podaci ipak pokazuju da udio klimatskih projekata u ukupnim planovima ne raste dramatično.
ifo istraživač Gerome Wolf upozorio je da kompanije ne planiraju značajno povećanje upravo u razdoblju u kojem bi potreba za klimatskim ulaganjima trebala biti vrlo velika kako bi se ostvarili nacionalni i međunarodni ciljevi.
Predvidljiva cijena ugljika postaje investicijski signal
Drugo ifo istraživanje objavljeno u kolovozu daje važan kontekst. Njemačke industrijske tvrtke pokazale su veću spremnost ulagati u klimatski prihvatljiviju tehnologiju kada je očekivana cijena emisija CO₂ dovoljno visoka i, što je jednako važno, predvidljiva.
Prema tom istraživanju, prosječna kompanija počinje smatrati klimatsku investiciju isplativom kada očekuje stabilnu cijenu ugljika iznad približno 90 eura po toni. Velike oscilacije i neizvjesnost smanjuju spremnost na ulaganje čak i kada je dugoročni smjer regulative poznat.
Za poslovni sektor poruka je praktična: klimatska tranzicija više nije odvojena kategorija korporativne društvene odgovornosti, nego dio investicijske računice. Energetska učinkovitost, vlastita proizvodnja električne energije, elektrifikacija procesa i modernizacija opreme mogu smanjiti operativne troškove i izloženost budućoj cijeni emisija.
Istodobno, podaci ifo instituta pokazuju da politički cilj sam po sebi nije dovoljan. Kompanije moraju moći procijeniti kada će se ulaganje vratiti, kakva će biti cijena energije i emisija te koliko će regulatorni okvir ostati stabilan.
Njemački primjer zato je važan i za ostatak Europe. Kapital za dekarbonizaciju postoji i tvrtke ga već izdvajaju, ali tempo ovisi o tome mogu li investitori dovoljno pouzdano izračunati poslovni slučaj. U sljedećim godinama upravo bi stabilnost energetskih i klimatskih pravila mogla biti jednako važna kao i visina pojedinačnih poticaja.