Bruxelles želi da se mrežni troškovi više vežu uz stvarno opterećenje sustava i da potrošači imaju veći poticaj trošiti električnu energiju kada je mreža manje opterećena i proizvodnja jeftinija.
Račun za električnu energiju u budućnosti bi sve manje trebao ovisiti samo o tome koliko je kilovatsati potrošeno, a sve više i o tome kada i na koji način potrošač koristi mrežu. To je smjer koji Europska komisija želi potaknuti novim pristupom mrežnim naknadama.
Komisija je 9. rujna objavila dokumente povezane s nacrtom smjernica o budućim mrežarinama i smanjenju ukupnih troškova elektroenergetskog sustava. Ideja nije uvesti jednu jedinstvenu europsku tarifu, nego nacionalnim regulatorima dati okvir za oblikovanje mrežnih naknada koje bolje odražavaju stvarne troškove i potrebe mreže.
Zašto je to postalo važno? Europski elektroenergetski sustav istodobno mora prihvatiti sve veće količine energije iz sunca i vjetra, povezati nove elektrane, napajati električna vozila, toplinske pumpe i podatkovne centre te ulagati u prijenosnu i distribucijsku infrastrukturu. Ako se sav taj rast rješava isključivo gradnjom novih mrežnih kapaciteta, trošak za potrošače može biti vrlo visok.
Drugi dio rješenja je fleksibilnost. Ako se dio potrošnje može premjestiti iz sati najvećeg opterećenja u razdoblja kada mreža ima dovoljno kapaciteta i kada je električna energija jeftinija, postojeća infrastruktura može se koristiti učinkovitije. Primjer je punjenje električnog automobila noću ili automatsko uključivanje bojlera, toplinske pumpe ili baterije u satima niže cijene i manjeg opterećenja.
Komisija zato zagovara mrežarine koje šalju jasnije vremenske i, gdje je opravdano, lokacijske signale. Potrošač koji koristi mrežu u trenucima kada ona nije zagušena mogao bi imati financijsku korist, dok bi potrošnja u vršnim satima više odražavala trošak koji takvo opterećenje stvara sustavu.
Takav model zahtijeva znatno više digitalizacije. Klasično brojilo koje se očitava jednom mjesečno ne može precizno razlikovati potrošnju u različitim dijelovima dana. Zato su pametna brojila, dostupnost podataka i automatizirano upravljanje potrošnjom ključni preduvjeti za sofisticiranije tarife.
Važno je i pitanje pravednosti. Nemaju svi potrošači jednaku mogućnost prilagoditi potrošnju. Kućanstvo s baterijom, električnim automobilom i pametnim sustavom upravljanja ima mnogo veću fleksibilnost od umirovljenika u stanu s klasičnim električnim bojlerom. Komisija zbog toga naglašava da fleksibilne tarife moraju ostati transparentne, da potrošači moraju razumjeti rizike dinamičnih cijena te da ranjive skupine ne smiju biti kažnjene zato što imaju manju mogućnost promjene navika.
Za kompanije i industriju potencijalne uštede mogu biti veće. Veliki potrošači koji mogu dio proizvodnje, hlađenja, punjenja baterija ili drugih procesa pomaknuti iz vršnih sati mogu smanjiti vlastite mrežne troškove, a istodobno smanjiti potrebu operatora za skupim investicijama u infrastrukturu koja bi bila maksimalno opterećena samo nekoliko sati godišnje.
U Hrvatskoj eventualne promjene ne bi nastupile automatski samo zato što je Komisija objavila smjernice. Konkretna struktura mrežarina ostaje pitanje nacionalne regulacije i domaćeg elektroenergetskog sustava. No europski smjer je jasan: mrežarina treba postati aktivan alat upravljanja sustavom, a ne samo fiksna stavka na računu.
Za krajnjeg potrošača najvažnija promjena mogla bi biti vrlo praktična. U svijetu s mnogo sunca usred dana i većom potrošnjom u večernjim satima, vrijeme korištenja električne energije dobiva ekonomsku vrijednost. Tko može biti fleksibilan, mogao bi plaćati manje. A elektroenergetski sustav zauzvrat bi trebao trebati manje skupih pojačanja samo zbog kratkotrajnih vršnih opterećenja.